(mađ. Ólmod, njem. Bleigraben/Pleigram)

Plajgor je seoce koje leži uzduž graničnog potoka Répce, na samoj mađarsko-austrijskoj granici. Od 16. stoljeća žitelji sela su uglavnom bili Hrvati. Crkva u Plajgoru nalazi se na uzvišenju neposredno uz ulaz u selo. Lijepo izgrađeni i očuvani spomenici s hrvatskim natpisima brojni su na seoskom groblju koje se nalazi pored crkve. Selo je 1922. privremeno dodijeljeno Austriji, ali je samo nekoliko mjeseci kasnije vraćeno Mađarskoj. Na jednoj kući u središtu sela nalazi se spomen-ploča na hrvatskom jeziku, koju su 2000. postavili domaći i iseljeni Plajgorčani, a koja upozorava putnike da se upravo nalaze pred rodnom kućom oca Mate Meršića Miloradića. Plajgor je po broju stanovnika najmanje gradišćanskohrvatsko selo u županiji Vas i zapadnoj Mađarskoj uopće. U prvom popisu stanovništva po materinskom jeziku 1880. u Plajgoru je živjelo 229 Hrvata, dakle od ukupnog broja stanovnika 94,6%. Godine 1900. udio Hrvata je iznosio 99,3%. To je najveći postotni udio Hrvata ikad zabilježen. Tijekom popisa stanovništva 2001. zabilježen je najmanji broj Hrvata, svega 23 od ukupnih 88 stanovnika (26%), dok 2011. 48 Hrvata od ukupnih 95 stanovnika (50%).