(mađ. Felsőcsatár)

Gornji Četar  je naselje koje se nalazi neposredno uz mađarsko – austrijsku granicu. Osim Gornjeg Četara postoji i Donji Četar. Nekoć su to bila dva samostalna naselja. Manji, Donji Četar spojen je s većim, Gornjim Četarom 1932. Tako je nastalo današnje jedinstveno naselje. Ime naselja se prvi put spominje 1244. u darovnici Bele IV. u obliku Chatar koji se smatra podrijetlom iz slavenskog jezika stitare što označava proizvođača štita. Za vrijeme turskih osvajanja selo je bilo napušteno, međutim obitelj Batthyány u 16. stoljeću na mjesto opustošenog naselja doseljavao je hrvatske obitelji, stoga se može zaključiti da su se Hrvati na ovo područje doselili u 16. stoljeću. U Gornjem Četaru nalazi se osnovna škola koju danas polaze i djeca iz okolnih sela. Na mjesnom groblju ima nadgrobnih spomenika s natpisima i na hrvatskom jeziku, što govori o očuvanoj hrvatskoj svijesti stanovnika Gornjeg Četara. Broj Hrvata u popisima od 1941. godine naglo se smanjuje. U istoj godini, 1941. u naselju je živjelo svega 212 Hrvata, tj. 25,4% od ukupnog broja stanovnika. 1949. godine broj Hrvata u Gornjem Četaru se drastično smanjio, popisano je samo 25 Hrvata, što je najmanji ikad zabilježeni broj. U sljedećim popisima broj Hrvata ponovo se povećava. 1980. godine zabilježen je najveći broj Hrvata (262 ili 51,8%) od postojanja jedinstvenog naselja Gornji Četar. Prema popisu iz 2001. zabilježeno je svega 108 Hrvata, odnosno 23% od ukupnog broja stanovnika, a prema najnovijem popisu pučanstva iz 2011. zabilježeno je 199 Hrvata (43%) – ukupan broj stanovnika je 459.