U prostorijama Hrvatskog kluba Augusta Šenoe 17. prosinca 2013. godine održana je spomen sjednica povodom 100. obljetnice rođenja Antuna Karagića. U organizaciji Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, pod naslovom „To je sve tako i u samome životu“ predavači su se prisjetili jednog od najznačajnijeg hrvatskog autora iz Mađarske koji je rođen u bunjevačko-hrvatskom naselju Gari. Pisao je brojne igrokaze, pripovijetke od kojih su mnogi uprizoreni, a bio je aktivan i na društveno-političkom polju prije i tijekom II. svjetskog rata. Zahvaljujući njegovu radu na polju amaterskog kazališta, u Bačkim se bunjevačko-hrvatskim naseljima pojavljuju brojne kazališne družine. Nakon rata te naročito nakon Rezolucije IB-a za tadašnje vlasti postaje nepoželjnom osobom zbog čega je više godina boravio u najzloglasnijim onodobnim mađarskim zatvorima. Izmučen životnim nedaćama preminuo je u Pečuhu u 53. godini života.

Predavači na spomen sjednici, dr. Ernest Barić, Đuro Franković, dr. Stjepan Blažetin i Silvestar Balić prisjetili su se Karagićeva života iz raznih aspekata. Đuro Franković je govorio o društvenoj zbilji u autorovim djelima dok se Ernest Barić tom korpusu posvetio iz jezikoslovnog aspekta, istaknuvši u njegovim djelima hungarizme. Stjepan Blažetin interpretirao je jedan od zadnjih Karagićevih tekstova pod naslovom „Faun” i ukazao na njegov pokušaj kritike mađarskog društva u 60-tim godinama, a Silvestar Balić predstavio je Karagića kao suradnika budimpeštanskog kalendara Danice.

Galerija slika